IMELA

3.00 

IMELA 50 gr

Opis

Način čuvanja: Čuvati na suhom i tamnom mjestu na temperaturi do 25 °C.
Najbolje upotrijebiti do kraja; Otisnuto na proizvodu

Quality service ISO 9001, HACCP
Tvrtka s certificiranim sustavom upravljanja

Upozorenje:

Ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.
Napomene:

Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti. Čuvati od dohvata male djece. Dodatak prehrani nije nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani. Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina

Narodni nazivi: bela imela — imela — lepak — lijepak — mela — omela — omelje — visk — višće.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi (Folia Visci) ili manje grančice imele s listovima (Herba Visci ili Stipites Visci cum foliis). Sabire se od listopada do sredine prosinca ili u proljeće, od ožujka do travnja. Bobe koje se upotrebljavaju u pučkoj medicini, sabiru se od studenoga do veljače.

Ljekovite i djelotvorne tvari: imela posjeduje čitav niz ljekovitih tvari no, iako se upravo u novije vrijeme imelom temeljito bavi niz istraživača, nisu se mogle otkriti još sve ljekovite tvari jer je djelovanje još nekih tvari sporno. Do sada su utvrđene slijedeće ljekovite tvari: još sporan glikozid viskalbin, viscin, hlapivi alkaloidi, poput smole visciflavin, uz holin i jedan ester holina i poput digitalisa djelujuću tvar, tvar koja snižava tlak krvi (čisti piridin), vitamin C, glukoza, inozit, škrob, masno ulje, kiseli i neutralni saponin, oleanolna kiselina, stiarin, octena i palmitinska kiselina, nadalje kalcij, kalij, obilno fosforne kiseline i dr.

Ljekovito djelovanje: mišljenja se razilaze jer farmakološke ocjene proizlaze većinom iz pokusa na životinjama, a znatna je razlika između farmakoloških pokusa sa životinjama i primjene na bolesnom čovjeku. Kod većine farmakoloških pokusa sa životinjama postoje sasvim drugi preduvjeti pa kod primjene rezultata na čovjeku mogu nastati znatno različita zdravstvena djelovanja. To prije svega onda, ako se biljna droga primjenjuje kroz duže vremensko razdoblje nego kod pokusa sa životinjama. Konačno, nauka o ljekovitom bilju osniva se i na stoljetnom iskustvu, pa se ni rezultati pokusa na miševima, štakorima i kunićima ne mogu trajno prenositi na ljude. Na tu činjenicu mora se uvijek iznova upozoriti kod nauke o ljekovitom bilju, pa se može donijeti utješan zaključak, da je unatoč negativnim pokusima sa životinjama, upravo imela važna ljekovita biljka za bolesnog čovjeka.